Prema definiciji, intuicija predstavlja prividnu mogućnost osobe da stekne znanje bez jasnog uplitanja ili shvatanja čitavog procesa, a mnogi je nazivaju i unutrašnjim glasom, šestim čulom ili predosećanjem. Iako su se pojmom intuicije bavili brojni naučnici, psiholozi i filozofi, počev od Aristotela, preko Ajnštajna, pa sve do Stiv Džobsa, ona ipak nije do kraja razjašnjena i jednoznačno određena.
Intuicija je svima nama poznata kao unutrašnji glas koji se javlja prilikom donošenja odluka ili osećaj koji se povremeno javlja u vezi sa određenim događajima, ljudima ili poslovima. Osluškivanje i praćenje sopstvene intuicije u većini situacija se ispostavi kao odličan putokaz i rezultira najboljim ishodom.
Međutim, da li to onda znači da uvek treba verovati prvom instinktu, odnosno, da li je odluka koja je doneta isključivo na osnovu intuicije, apsolutno ispravna poput one koja je zasnovana na višečasovnim analizama i preispitivanjima?
Iako veliki procenat pozitivnih iskustava govori u prilog tome da se treba osloniti na intuciju, to isključuje podržavanje ideje da sve svoje odluke donosimo isključivo na osnovu nje, jer nas nekad može i prevariti. Poruka svih psihologa, naučnika, uspešnih biznismena i sportista, jeste da ne smemo ignorisati ono što nam poručuju um i telo, jer je intuicija mnogo više od samog predosećaja da li je nešto za nas dobro ili loše. Ona pomaže prilikom sklapanja partnerstava, upozorava nas na opasnosti, usmerava ka ispravnim odlukama i predstavlja sredstvo ličnog razvoja.
Jednom prilikom je Albert Ajnštajn rekao da je intuitivni um sveti dar, a racionalni um – verni sluga. Zbog toga je važno da svoj dar negujemo i daleko češće koristimo. Iako se mnogima može činiti da ne poseduju intuiciju, istina je da je ona jedna od naših bioloških funkcija i da je u manjoj ili većoj meri poseduje svaki čovek. Dobra vest je da postoje izvesni načini dodatnog razvoja i uvežbavanja intuicije.
Povezivanje intuicije sa iskustvom dovodi nas do zaključka da što više iskustva čovek poseduje i što više obraća pažnju na situacije i ljude oko sebe, njihove međusobne veze, reakcije i odnose, to će više jačati i njegova sposobnost da intuitivno spoznaje svet.
Naime, širenje kontakata sa ljudima, česta i temeljna komunikacija sa njima, praćenje sopstvenih i sagovornikovih reakcija, neverbalna komunikacija i detaljnije posmatranje celokupnog ponašanja ljudi sa kojima smo u čestom kontaktu, mogu doprineti razvoju i jačanju intuicije.
S tim u vezi, Frensis P. Kol, autor knjige „Kompas intuicije“, predlaže nekoliko načina zahvaljujući kojima možemo razviti svoju intuiciju i iskoristiti je onda kada nam je najpotrebnija.
1. Vođenje dnevnika
Ukoliko svakodnevno zapisujemo ono što osećamo i o čemu razmišljamo u toku dana, to nam može pomoći da pokrenemo nesvesni deo svog uma, čak i onda kada nam se čini da je ono što smo napisali potpuno besmisleno. Redovno praćenje svopstvenih misli može pomoći našoj intuiciji da nas odvede do rešenja problema.
2. Isključivanje unutrašnje kritike
Umesto da se trudimo da racionalizujemo unutrašnji glas, treba ga saslušati, i to bez bilo kakve kritike, straha ili odbacivanja. Dozvolite sebi neko vreme da dođete u kontakt sa svojim unutrašnjim “ja”. Prisetite se trenutaka kada ste ignorisali svoju intuiciju i kakav ste rezultat dobili, jer vam to može pomoći da ponovo verujete sopstvenim instiktima. Prilikom donošenja odluke dajte prostora i razumu i osećanjima, jer takva odluka ne može biti pogrešna.
3. Promena rutine
Još jedan način za podsticanje intuicije jeste razbijanje dnevne rutine i izbegavanje starih rituala. Pa se tako preporučuje drugi put do posla, promena prevoznog sredstva ili bilo koja druga stvar koja je podrazumevajuća u svakodnevnom životu. Pored toga, u jačanju intuicije savetuje se i pronalazak mesta na kom možemo da se opustimo i osamimo. Ukoliko će to doprineti spokoju, preporučljivo je i čitanje, pisanje, slikanje ili uživanje u omiljenoj muzici. Na intuiciju i te kako utiču emocije, pa je za verovanje instinktu neophodno da budemo što smireniji i opušteniji, a jedna od tehnika za jačanje “unutrašnjeg glasa” jeste i redovna meditacija.